Posljednjih godina ljudi širom svijeta temeljito proučavaju klimatske promjene i njihove refleksije na političku scenu i države regiona, ili svijeta u cjelini. Do sada su vjerovatno svi čuli priču da je Islamsku revoluciju u Iranu potakla i skandalozno raskošna proslava koju je organizirao režim dok je dijelove Irana pogađala ogromna suša koja je na rub gladi dovela milione ljudi u toj državi. Postoje i novije studije nekoliko autora koji neke od aktuelnih procesa na svjetskoj političkoj sceni objašnjavaju klimatskim promjenama
Protekle je sedmice američka NASA objavila zanimljiv izvještaj o klimatskim tokovima koje pogađaju svijet. Očekivano, politički vrh vodećih država o tome nije pretjerano brinuo, a nije poznato ni hoće li ijedan parlament u svijetu zasjedati nakon objavljivanja ovog dokumenta koji nam najavljuje, u najmanju ruku, katastrofu u pojedinim dijelovima svijeta.
U spomenutom izvještaju američki naučnici tvrde da će razina mora i okeana u narednih stotinu ili dvije stotine godina porasti za metar. Naučnici ističu i da se okeani šire i zagrijavaju brže nego ikad, a da se glečeri na Grenlandu i Antarktiku tope jednako brzo. Ilustracije radi o kakvom je izazovu za svijet riječ, navedimo podatak da oko 150 miliona ljudi, većinom u Aziji, živi unutar jednog metra od današnjeg nivoa mora. Ako tome dodamo da se uz obale i rijeke koje se ulijevaju u mora nalazi obradivo zemljište, voćnjaci i pašnjaci, možemo pretpostaviti kakve nas promjene očekuju u demografskom, političkom i društvenom smislu u narednim desetljećima.
Autori ovog izvještaja ističu da bi neki gradovi, naprimjer Tokio i Singapur, mogli nestati, kao i američka savezna država Florida. Na listu dodajmo još i Pakistan, Bangladeš, Indoneziju, Filipine i Sejšele, za koje su vlade tih država godinama upozoravale da im se sprema katastrofa zbog globalnih klimatskih promjena.
Ratovi zbog resursa
Mnogo knjiga i članaka je napisano o ratovima koji su se vodili i koji se vode za resurse širom svijeta. U skladu s klasičnom geopolitičkom matricom borbe za teritoriju, države napadaju jedne druge kako bi ovladale tamošnjim prostranstvima i prirodnim bogatstvima, ali i kako bi iskoristili geografski položaj određene države za dodatno političko djelovanje. Takav način ratovanja je prisutan od postanka prvih država do danas. Stoga i ne čudi zašto je naprimjer Bliski istok poprište žestokih sukoba.
Prema različitim autorima, procjenjuje se da se u Africi trenutno vodi nekoliko desetaka konflikata, manjeg ili većeg intenziteta, zbog obradivog zemljišta, pašnjaka i pitke vode. U sukobima se kao akteri pojavljuju države, različite milicije, plemena i različite druge grupe. Međutim, cijeli svijet, argumentiraju neki autori, na neki način u nekom trenutku može postati poprište takvih vrsta sukoba. Tako, naprimjer američki think-tank “Center for a New American Security”, od svog formiranja prije osam godina, pokušava oponirati američkim konzervativcima u njihovom tradicionalnom konceptu shvaćanja sigurnosti (hard security). Naime, ovi stručnjaci tvrde da se percepcije sigurnosti moraju mijenjati i da važan element američke nacionalne sigurnosti mora postati i “natural security”, koja ne obuhvaća samo prirodne nepogode kakve su vulkani, vjetar ili zemljotres, već u sebi sadrži i faktor rizika da ljudska aktivnost u određenom prostoru može promijeniti klimatske prilike, što će u konačnici dovesti do prijetnje nacionalnoj sigurnosti jedne države.
Konkretni primjeri
Možda je najbolji primjer za to katastrofa u nuklearnom postrojenju Černobil u tadašnjem SSSR-u, koja je preko noći mogla ugroziti najveći dio Evrope. Ili recentnija katastrofa u Fukušimi u Japanu.
Nezavisna francuska novinarka Agnès Sinaï u svom nedavno objavljenom članku u francuskom magazinu “Le Monde” navodi interesantan primjer kako suše i slabi prinosi zemljišta, odnosno kako klimatske promjene utječu na današnje političke procese. Ona navodi da je Siriju između 2006. i 2011. godine pogodila “najduža suša i najveći gubici uroda zabilježeni još od prvih civilizacija”, što je natjeralo oko 1,5 miliona Sirijaca na masovne seobe iz sela u grad, a nepovoljnim demografskim tokovima u Siriji doprinijele su i iračke izbjeglice koje su tamo tražile utočište nakon američke invazije na Irak 2003. godine. Sinaï dodaje da su od 2002. do 2008. godine sirijski vodeni resursi prepolovljeni, usljed čega je uslijedio kolaps sirijskog poljoprivrednog sistema, a vlast nije bila sposobna riješiti problem. Autorica zaključuje da i u tome možemo tražiti uzroke sirijske pobune, pozivajući se na nalaze do kojih su došli Francesco Femia i Caitlin Werrell iz “Centra za klimu i sigurnost”.
Drugim riječima, klimatske promjene i prirodne katastrofe, kao i one izazvane lošim ljudskim odnosom prema prirodi, zaista utječu na naš svakodnevni život i na to svaka vlast mora ozbiljno računati. U budućnosti će taj trend biti izraženiji, stoga će praćenje klimatskih promjena biti veoma važno za kreiranje vanjske i unutrašnje politike svake države. U tom smislu, neke su države već sad otišle prilično daleko.
Slučaj Arktik
Mnogo je tačaka na zemaljskoj kugli koje su direktno pogođene klimatskim promjenama, ali jedan dio svijeta je posebno značajan za velike sile, ali i za sve stanovnike sjeverne hemisfere. Ubrzano otapanje leda, koje ljudi svojim aktivnostima podstiču, natjeralo je određene države da obrate dodatnu pažnju na Arktik.
Svjesni ubrzanih klimatskih promjena koje pogađaju svijet, vlasti u Moskvi su se odlučile ozbiljno pozabaviti kretanjima na Arktiku narednih godina i čini se da su u tome najdalje otišli. Nekad nepristupačan dio svijeta sad dolazi nadohvat ruke Rusiji, koja snažno razvija svoje vojne inaučne kapacitete kako bi ovladala tim prostorom s ciljem eksploatacije prirodnih bogatstava, ali i kontrole novih pomorskih puteva koji će nastati topljenjem leda. Snažan interes za ovaj prostor pokazale su i Sjedinjene Američke Države, Danska, Kanada, Norveška, Finska, Švedska te Kina koja je spremna “pomoći” Islandu da se uključi u tu neravnopravnu bitku.
Masivno rusko prisustvo u ovom dijelu svijeta ogleda se u izgradnji aerodroma, uspostavljanju novih vojnih baza i osposobljavanju baza iz vremena SSSR-a, gradnji novih podmornica na nuklearni pogon te postavljanju radara i na kraju, kao jedina država na svijetu, Rusija u svom vlasništvu ima ledolomce na nuklearni pogon. Prema najavama ruskih vlasti, to će se prisustvo povećati narednih godina jer Rusija Arktik smatra jednim od prioriteta svoje strateške politike. Međutim, ni druge države, koje polažu prava na ovaj dio svijeta, neće sjediti skrštenih ruku – ulog je prevelik jer se radi o ogromnim nalazištima nafte i plina, ali i drugih resursa. Tako Arktik postaje mjesto nove utrke u naoružanju zbog svoje strateške važnosti u slučaju potencijalnog sukoba Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.
Takvo masivno vojno prisustvo, smatraju naučnici, ubrzat će otapanje leda, što donosi sistemske probleme za ostatak svijeta kad govorimo o klimatskim promjenama, kojima i svjedočimo. Naučnici su ustvrdili da su polarne hladnoće koje su pogodile Sjedinjene Američke Države i Kanadu tokom zime 2013. godine direktno povezane s Arktikom zbog promjena u polarnom vrtlogu, odnosno u valu hladnoće koji se s tog mjesta preselio u Sjevernu Ameriku. Ako se Arktik i dalje bude mijenjao, a naučnici kažu da hoće i to brže nego ranije, i ako vojno prisustvo bude veće, kako najavljuju pojedine države, onda ćemo u skorijoj budućnosti svjedočiti novim klimatskim promjenama koje u manjoj ili većoj mjeri mogu ugroziti nacionalnu sigurnost određenih država.Drugim Drugim riječima, ljudski manevri u jednom dijelu svijeta mogu ugroziti druge dijelove svijeta, što u konačnici mora dovesti do novih migracija ili čak sukoba za preostale resurse. Globalno zatopljavanje će pojedine dijelove svijeta naprosto pretvoriti u neplodne pustinje, a koje su do tog trenutka bile plodno tlo koje je stotinama godina hranilo milione ljudi.
Moćne i slabe države
Iako postoje različita objašnjenja uzroka naglog zatopljenja planete, svi se slažu da se tome mora posvetiti posebna pažnja. Meterolozi širom svijeta posljednjih godina redovno objavljuju nalaze u kojima kažu da se nalazimo u najtoplijem mjesecu u historiji od početka mjerenja temperature. I tako iz godine u godinu. Takva epohalna promjena vjerovatno će prouzrokovati i snažna politička i društvena previranja.
I dok bogate i razvijene države (koje svojom industrijom najviše zagađuju okoliš i ubrzavaju klimatske promjene) traže moduse kako se boriti s klimatskim promjenama, što se prije svega odnosi na proizvodnju jeftine hrane za njihovo stanovništvo, siromašne i nerazvijene države zasad sjede skrštenih ruku prepuštene situaciji i vanjskim utjecajima. Tako je degradacija tla uništila veliki dio poljoprivrede Nigerije pa su ljudi napustili stotine sela, čime su izazvali nestabilnosti koje su dovele do pojave terorističke organizacije Boko Haram. Ideologija, odnosno vjerski fanatizam je samo popunio praznine nastale nedostatkom kvalitetnog ekonomskog programa.
Marshall Burke, s Univerziteta Berkeley u Kaliforniji, predviđa da će do 2030. godine, usljed globalnog zatopljenja, ratovi u subsaharskoj Africi biti povećani za 54 posto. Stoga nije teško utvrditi da ćemo svjedočiti novom valu izbjeglica koje će krenuti ka granicama Evrope. Zbog toga, ali i zbog drugih razloga, Evropi se kao imperativ nameće promjena njene vanjske politike i borba za izgradnju drukčijeg svijeta. Da se takvo nešto dogodi u dogledno vrijeme male su šanse, stoga će slabe i siromašne države opet platiti najveću cijenu.
Svjetski plan?
Proteklih godina UN je (bez)uspješno organizirao velik broj konferencija, seminara, okruglih stolova s ciljem borbe protiv klimatskih promjena. Međutim, značajnijih rezultata nije bilo, a kao glavni kočničari takvih dogovora pojavljivale su se Sjedinjene Američke Države i Kina, štiteći svoje ekonomske interese. Države članice G-20 i G-8 nekoliko su puta istakle važnost borbe protiv klimatskih promjena, ali bez značajnijih rezultata. Interesantna inicijativa u borbi protiv klimatskih promjena je došla krajem ovog mjeseca iz Istanbula gdje su pojedine organizacije iz muslimanskih država raspravljale o ovoj temi i izdale deklaraciju koju su upotpunili izvodima iz Kur’ana, u kojima se kaže da su muslimani u obavezi štititi okoliš. Nedavno je papa Franjo pozvao kršćane u borbu za očuvanje planete. Međutim, tokom svih ovih godina ne postoji jedinstven plan koji će provoditi sve države svijeta u skladu sa svojim mogućnostima, a to je rezultat volje razvijenih država koje štite svoje pozicije, no, najveću cijenu plaćaju najsiromašniji i najslabiji. U međuvremenu, američki predsjednik Barack Obama najavljuje novu američku inicijativu za borbu protiv klimatskih
Izvot: Novo vrijeme
Protekle je sedmice američka NASA objavila zanimljiv izvještaj o klimatskim tokovima koje pogađaju svijet. Očekivano, politički vrh vodećih država o tome nije pretjerano brinuo, a nije poznato ni hoće li ijedan parlament u svijetu zasjedati nakon objavljivanja ovog dokumenta koji nam najavljuje, u najmanju ruku, katastrofu u pojedinim dijelovima svijeta.
U spomenutom izvještaju američki naučnici tvrde da će razina mora i okeana u narednih stotinu ili dvije stotine godina porasti za metar. Naučnici ističu i da se okeani šire i zagrijavaju brže nego ikad, a da se glečeri na Grenlandu i Antarktiku tope jednako brzo. Ilustracije radi o kakvom je izazovu za svijet riječ, navedimo podatak da oko 150 miliona ljudi, većinom u Aziji, živi unutar jednog metra od današnjeg nivoa mora. Ako tome dodamo da se uz obale i rijeke koje se ulijevaju u mora nalazi obradivo zemljište, voćnjaci i pašnjaci, možemo pretpostaviti kakve nas promjene očekuju u demografskom, političkom i društvenom smislu u narednim desetljećima.
Autori ovog izvještaja ističu da bi neki gradovi, naprimjer Tokio i Singapur, mogli nestati, kao i američka savezna država Florida. Na listu dodajmo još i Pakistan, Bangladeš, Indoneziju, Filipine i Sejšele, za koje su vlade tih država godinama upozoravale da im se sprema katastrofa zbog globalnih klimatskih promjena.
Ratovi zbog resursa
Mnogo knjiga i članaka je napisano o ratovima koji su se vodili i koji se vode za resurse širom svijeta. U skladu s klasičnom geopolitičkom matricom borbe za teritoriju, države napadaju jedne druge kako bi ovladale tamošnjim prostranstvima i prirodnim bogatstvima, ali i kako bi iskoristili geografski položaj određene države za dodatno političko djelovanje. Takav način ratovanja je prisutan od postanka prvih država do danas. Stoga i ne čudi zašto je naprimjer Bliski istok poprište žestokih sukoba.
Prema različitim autorima, procjenjuje se da se u Africi trenutno vodi nekoliko desetaka konflikata, manjeg ili većeg intenziteta, zbog obradivog zemljišta, pašnjaka i pitke vode. U sukobima se kao akteri pojavljuju države, različite milicije, plemena i različite druge grupe. Međutim, cijeli svijet, argumentiraju neki autori, na neki način u nekom trenutku može postati poprište takvih vrsta sukoba. Tako, naprimjer američki think-tank “Center for a New American Security”, od svog formiranja prije osam godina, pokušava oponirati američkim konzervativcima u njihovom tradicionalnom konceptu shvaćanja sigurnosti (hard security). Naime, ovi stručnjaci tvrde da se percepcije sigurnosti moraju mijenjati i da važan element američke nacionalne sigurnosti mora postati i “natural security”, koja ne obuhvaća samo prirodne nepogode kakve su vulkani, vjetar ili zemljotres, već u sebi sadrži i faktor rizika da ljudska aktivnost u određenom prostoru može promijeniti klimatske prilike, što će u konačnici dovesti do prijetnje nacionalnoj sigurnosti jedne države.
Konkretni primjeri
Možda je najbolji primjer za to katastrofa u nuklearnom postrojenju Černobil u tadašnjem SSSR-u, koja je preko noći mogla ugroziti najveći dio Evrope. Ili recentnija katastrofa u Fukušimi u Japanu.
Nezavisna francuska novinarka Agnès Sinaï u svom nedavno objavljenom članku u francuskom magazinu “Le Monde” navodi interesantan primjer kako suše i slabi prinosi zemljišta, odnosno kako klimatske promjene utječu na današnje političke procese. Ona navodi da je Siriju između 2006. i 2011. godine pogodila “najduža suša i najveći gubici uroda zabilježeni još od prvih civilizacija”, što je natjeralo oko 1,5 miliona Sirijaca na masovne seobe iz sela u grad, a nepovoljnim demografskim tokovima u Siriji doprinijele su i iračke izbjeglice koje su tamo tražile utočište nakon američke invazije na Irak 2003. godine. Sinaï dodaje da su od 2002. do 2008. godine sirijski vodeni resursi prepolovljeni, usljed čega je uslijedio kolaps sirijskog poljoprivrednog sistema, a vlast nije bila sposobna riješiti problem. Autorica zaključuje da i u tome možemo tražiti uzroke sirijske pobune, pozivajući se na nalaze do kojih su došli Francesco Femia i Caitlin Werrell iz “Centra za klimu i sigurnost”.
Drugim riječima, klimatske promjene i prirodne katastrofe, kao i one izazvane lošim ljudskim odnosom prema prirodi, zaista utječu na naš svakodnevni život i na to svaka vlast mora ozbiljno računati. U budućnosti će taj trend biti izraženiji, stoga će praćenje klimatskih promjena biti veoma važno za kreiranje vanjske i unutrašnje politike svake države. U tom smislu, neke su države već sad otišle prilično daleko.
Slučaj Arktik
Mnogo je tačaka na zemaljskoj kugli koje su direktno pogođene klimatskim promjenama, ali jedan dio svijeta je posebno značajan za velike sile, ali i za sve stanovnike sjeverne hemisfere. Ubrzano otapanje leda, koje ljudi svojim aktivnostima podstiču, natjeralo je određene države da obrate dodatnu pažnju na Arktik.
Svjesni ubrzanih klimatskih promjena koje pogađaju svijet, vlasti u Moskvi su se odlučile ozbiljno pozabaviti kretanjima na Arktiku narednih godina i čini se da su u tome najdalje otišli. Nekad nepristupačan dio svijeta sad dolazi nadohvat ruke Rusiji, koja snažno razvija svoje vojne inaučne kapacitete kako bi ovladala tim prostorom s ciljem eksploatacije prirodnih bogatstava, ali i kontrole novih pomorskih puteva koji će nastati topljenjem leda. Snažan interes za ovaj prostor pokazale su i Sjedinjene Američke Države, Danska, Kanada, Norveška, Finska, Švedska te Kina koja je spremna “pomoći” Islandu da se uključi u tu neravnopravnu bitku.
Masivno rusko prisustvo u ovom dijelu svijeta ogleda se u izgradnji aerodroma, uspostavljanju novih vojnih baza i osposobljavanju baza iz vremena SSSR-a, gradnji novih podmornica na nuklearni pogon te postavljanju radara i na kraju, kao jedina država na svijetu, Rusija u svom vlasništvu ima ledolomce na nuklearni pogon. Prema najavama ruskih vlasti, to će se prisustvo povećati narednih godina jer Rusija Arktik smatra jednim od prioriteta svoje strateške politike. Međutim, ni druge države, koje polažu prava na ovaj dio svijeta, neće sjediti skrštenih ruku – ulog je prevelik jer se radi o ogromnim nalazištima nafte i plina, ali i drugih resursa. Tako Arktik postaje mjesto nove utrke u naoružanju zbog svoje strateške važnosti u slučaju potencijalnog sukoba Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.
Takvo masivno vojno prisustvo, smatraju naučnici, ubrzat će otapanje leda, što donosi sistemske probleme za ostatak svijeta kad govorimo o klimatskim promjenama, kojima i svjedočimo. Naučnici su ustvrdili da su polarne hladnoće koje su pogodile Sjedinjene Američke Države i Kanadu tokom zime 2013. godine direktno povezane s Arktikom zbog promjena u polarnom vrtlogu, odnosno u valu hladnoće koji se s tog mjesta preselio u Sjevernu Ameriku. Ako se Arktik i dalje bude mijenjao, a naučnici kažu da hoće i to brže nego ranije, i ako vojno prisustvo bude veće, kako najavljuju pojedine države, onda ćemo u skorijoj budućnosti svjedočiti novim klimatskim promjenama koje u manjoj ili većoj mjeri mogu ugroziti nacionalnu sigurnost određenih država.Drugim Drugim riječima, ljudski manevri u jednom dijelu svijeta mogu ugroziti druge dijelove svijeta, što u konačnici mora dovesti do novih migracija ili čak sukoba za preostale resurse. Globalno zatopljavanje će pojedine dijelove svijeta naprosto pretvoriti u neplodne pustinje, a koje su do tog trenutka bile plodno tlo koje je stotinama godina hranilo milione ljudi.
Moćne i slabe države
Iako postoje različita objašnjenja uzroka naglog zatopljenja planete, svi se slažu da se tome mora posvetiti posebna pažnja. Meterolozi širom svijeta posljednjih godina redovno objavljuju nalaze u kojima kažu da se nalazimo u najtoplijem mjesecu u historiji od početka mjerenja temperature. I tako iz godine u godinu. Takva epohalna promjena vjerovatno će prouzrokovati i snažna politička i društvena previranja.
I dok bogate i razvijene države (koje svojom industrijom najviše zagađuju okoliš i ubrzavaju klimatske promjene) traže moduse kako se boriti s klimatskim promjenama, što se prije svega odnosi na proizvodnju jeftine hrane za njihovo stanovništvo, siromašne i nerazvijene države zasad sjede skrštenih ruku prepuštene situaciji i vanjskim utjecajima. Tako je degradacija tla uništila veliki dio poljoprivrede Nigerije pa su ljudi napustili stotine sela, čime su izazvali nestabilnosti koje su dovele do pojave terorističke organizacije Boko Haram. Ideologija, odnosno vjerski fanatizam je samo popunio praznine nastale nedostatkom kvalitetnog ekonomskog programa.
Marshall Burke, s Univerziteta Berkeley u Kaliforniji, predviđa da će do 2030. godine, usljed globalnog zatopljenja, ratovi u subsaharskoj Africi biti povećani za 54 posto. Stoga nije teško utvrditi da ćemo svjedočiti novom valu izbjeglica koje će krenuti ka granicama Evrope. Zbog toga, ali i zbog drugih razloga, Evropi se kao imperativ nameće promjena njene vanjske politike i borba za izgradnju drukčijeg svijeta. Da se takvo nešto dogodi u dogledno vrijeme male su šanse, stoga će slabe i siromašne države opet platiti najveću cijenu.
Svjetski plan?
Proteklih godina UN je (bez)uspješno organizirao velik broj konferencija, seminara, okruglih stolova s ciljem borbe protiv klimatskih promjena. Međutim, značajnijih rezultata nije bilo, a kao glavni kočničari takvih dogovora pojavljivale su se Sjedinjene Američke Države i Kina, štiteći svoje ekonomske interese. Države članice G-20 i G-8 nekoliko su puta istakle važnost borbe protiv klimatskih promjena, ali bez značajnijih rezultata. Interesantna inicijativa u borbi protiv klimatskih promjena je došla krajem ovog mjeseca iz Istanbula gdje su pojedine organizacije iz muslimanskih država raspravljale o ovoj temi i izdale deklaraciju koju su upotpunili izvodima iz Kur’ana, u kojima se kaže da su muslimani u obavezi štititi okoliš. Nedavno je papa Franjo pozvao kršćane u borbu za očuvanje planete. Međutim, tokom svih ovih godina ne postoji jedinstven plan koji će provoditi sve države svijeta u skladu sa svojim mogućnostima, a to je rezultat volje razvijenih država koje štite svoje pozicije, no, najveću cijenu plaćaju najsiromašniji i najslabiji. U međuvremenu, američki predsjednik Barack Obama najavljuje novu američku inicijativu za borbu protiv klimatskih
Izvot: Novo vrijeme
