Devet od petnaest predavanja od Rudolfa Steinera radnicima na Goetheanum-u, Dornach, Švicarska 1923. Ona su dio serije predavanja pod naslovom, Funkcioniranje Duha u prirodi i čovjeku. ( hvala MonteChristu sa foruma Galaksije na prevođenju! )
Dr. Steiner:
Postavljajući ovo pitanje gospodin u publici, kao stručnjak pčelar, privlači našu pažnju na razlike u životu pčela i onom od osa. Ovdje ima dosta sličnosti, a nedavno sam vam opisivao život
osa. Život pčela dosta mu nalikuje, ali, u drugu ruku, u pčelinjem gnijezdu postoji veoma poseban i izvanredan život. Kako to možemo objasniti?
Vidite, to se ne može potpuno objasniti bez sposobnosti duhovne percepcije. Da je život gnijezda iznimno mudro organiziran nitko tko ga je ikada promatrao ne može poreći. Prirodno, nitko ne može reći da pčele imaju istu vrstu inteligencije koju ima čovjek, pošto mi imamo instrument mozga, dok pčele nemaju ničeg takvog; prema tome univerzalna svjetska mudrost ne može biti uvučena u njihova tijela na isti način. Ali utjecaji koji dolaze iz cijelog okolnog univerzuma čine, ništa manji, rad iznimne snage u pčelinjem gnijezdu. Zaista, jedino se može doći do pravog razumijevanja o tome što je zapravo život pčela, kada se uzme u obzir da cijelo okruženje Zemlje ima veoma veliki utjecaj na život kolonije. Ovaj život unutar gnijezda počiva na činjenici da pčele, u mnogo većoj mjeri nego mravi i ose, rade tako potpuno zajednički, tako uređujući svoje aktivnosti da je sve u harmoniji.
Ako bi netko razumio kako je do toga došlo, morao bi reći: U životu pčele je sve što druga stvorenja izražavaju kroz spolni život, u slučaju pčela, potisnuto, veoma značajno potisnuto; izbačeno u pozadinu. Jer vidite, u slučaju pčela, reprodukcija je ograničena na sasvim malo iznimnih ženskih individualnosti — matica — na sasvim malo izabranih individualnosti, jer je u drugima spolni život više ili manje potisnut.
Ali ljubav je ono što je prisutno u spolnom životu, a ljubav spada u oblast duše; nadalje, kroz činjenicu da određeni tjelesni organi rade pod utjecajem duševnih snaga, ti organi postaju sposobni otkriti, izraziti ljubav. Prema tome, pošto je sve ovo u prirodi pčela potisnuto u pozadinu, i rezervirano samo za maticu, sav ostali spolni život kolonije transformiran je u one aktivnosti koje pčele razvijaju unutar sebe.
Ako opisujemo ose i mrave možemo reći da su oni stvorenja koja se, u određenom smislu, povlače od utjecaja Venere, dok se pčele u potpunosti predaju Veneri, šireći život ljubavi kroz cijelo gnijezdo. Ovaj život bi bio ispunjen mudrošću; možete dobro zamisliti koliko bi mudar morao biti!
Već sam vam rekao različite stvari o reproduktivnom procesu i nesvjesnoj mudrosti koju on sadrži. Ovu nesvjesnu mudrost pčele šire u njihovoj vanjskoj aktivnosti. Što mi proživljavamo jedino kada ljubav raste u našim srcima to se nalazi, takoreći, u cijeloj košnici kao supstanca. Cijelo gnijezdo je u stvarnosti prožeto s ljubavlju. Pojedina pčela se na svakakve načine odriče ljubavi, i tako razvija ljubav kroz cijelu košnicu. Počinjemo razumijevati život pčela kada znamo da pčela živi u atmosferi potpuno prožetoj ljubavlju.
U drugu ruku pčela je prilično posebno favorizirana činjenicom da se, na svoj način, hrani upravo onim dijelovima biljaka koji su također u cijelosti prožeti ljubavlju. Pčele sišu svoju hranu — koju onda pretvaraju u med — isključivo od onih dijelova biljaka koji su usmjereni na ljubav; one nose, tako recimo, ljubavni život cvijeća u košnicu.
Stoga treba kazati da život pčela treba proučavati koristeći dušu.
To je mnogo manje neophodno kada proučavamo mrave ili ose jer možemo vidjeti da tamo, iako su se do određene mjere povukli, još uvijek se predaju spolnim životu. S iznimkom matice, pčele su zapravo bića koja, kako bi to volio reći, govore sebi “Odreći ćemo se spolnog života da bi postali ‘nositelji ljubavi.’” Prema tome one su ono što živi u cvijeću mogle donijeti u košnicu; i kada ovo stvarno počnete ispravno promišljati, dosegnuti ćete cijelu misteriju košnice.
Život ove bujajuće, pupajuće ljubavi koja je u cvijeću i tamo je također, unutar meda. Možete također proučavati što med radi, kada ga sami jedete. Što med radi? Kada se jede med on unaprjeđuje pravu vezu u čovjeku između zračnih i vodenih elemenata. Ništa nije bolje za čovjeka od toga da doda pravu mjeru meda u svoju prehranu. Jer na predivan način pčele brinu da čovjek uči raditi sa svojom dušom na organima svoga tijela. U medu pčela vraća natrag čovjeku ono što treba da unaprijedi aktivnost duševnih sila unutar svog tijela. Prema tome kada čovjek dodaje nešto meda u svoju prehranu, on tako želi pripremiti svoju dušu da može ispravno raditi unutar njegovog tijela — disati ispravno.
Pčelarstvo je nešto što dakle umnogome pomaže napredak naše civilizacije, jer čini čovjeka jačim.
Vidite, kada shvatimo da pčele primaju veoma mnogo utjecaja od zvjezdanih svjetova, vidimo i kako mogu dati čovjeku ono što je pogodno za njega. Sve što živi, kada je ispravno udruženo, ispravno radi zajedno. Kada stojimo ispred košnice trebamo sasvim uzvišeno sebi reći: “Pomoću košnice cijeli kozmos ulazi u čovjeka i čini ga jakim i sposobnim.”
